Я так Дуймович
Блог

2009. Glavno

Momci sa sajta su me zamolili rezimirati dvijetisucedevetu, pa to i cinim, doduse, sa stanovitim zakasnjenjem.

Utakmica godine. Bilo je par takvih susreta, no izdvojit cu utakmicu prvoga kola prvenstva Rusije protiv «Himki». Moj prvi nastup u dresu «Lokomotive» koji sam iscekivao s velikim nestrpljenjem.

Spektakl godine. U 2009-oj sam gledao dosta utakmica, no kvalifikacijski susret Rusija – Njemacka na stadionu «Luznjiki» je nesto posebno. Mozda to i nije bila najbolja utakmica, no bilo je spektakularno i interesantno.

Igrac godine. Moj izbor je Welliton, jer je cijelu sezonu bio u formi i postao najbolji strijelac lige. Da nije bio ozlijedjen godinu dana ranije, mislim da bi dosegnuo jos vise. Naravno, ovdje govorimo samo o njegovim nogometnim kvalitetama, ne i ljudskim. То sto je ucinio s Akinfejevim i mojim drugom Gabulovim ga uopce ne krasi.

Dojam godine. Moskva i sve njezine ljepote s kojima sam se bolje upoznao.

Stos godine. Kada je nas kondicioni trener Vincenzo zaspao na sastanku prije utakmice. Naravno, trener Sjomin to nije vidio, zato ostali jesu, pa su se tiho smijali.

Susret godine. Slaven Bilic, izbornik reprezentacije Hrvatske.

Fraza godine. Intervju predsjednika «Lokomotive» Nikolaja Naumova koji je dao pred kraj godine. Tako je lijepo pricao o meni da nisam mogao vjerovati dok sam citao. Smatrat cu to motivom da radim jos vise.

Putovanje godine. Odlazak u Perm. Moj prvi nastup tamo u dresu «Lokomotive». Iznutra sam bio preplavljen raznim emocijama i drago mi je da su me svi navijaci «Amkara» toplo docekali – kao da nikada nisam ni otisao iz momcadi. Hvala vam, momci.

Radost godine. Ima ih nekoliko. Nastupi za «Lokomotivu». Poziv u reprezentaciju Hrvatske. Vjencanje moga brata. Ozenio se pocetkom prosinca, odmah po svrsetku nogometne sezone. Za nase pojmove gostiju i nije bilo tako mnogo – svega 160 ljudi. Brat ih je bio pozvao skoro 200, no ocigledno zbog krize svi nisu mogli doci. Nakon vjencanja u crkvi svi smo krenuli u restoran i festali do ranoga jutra. Mama skoro da nije plakala – samo je u crkvi pustila suzu. Sve je ispalo jako lijepo – muzika uzivo, premda nije bilo poznatih pjevaca, odlicno raspolozenje. Sve u svemu, skromno vjencanje – bas po mom ukusu.

Ovom prigodom zelim cestitati svim citateljima Sports.ru pravoslavni Bozic!

Эта же заметка на русском здесь.

Комментарии

Возможно, ваш комментарий – оскорбительный. Будьте вежливы и соблюдайте правила
  • По дате
  • Лучшие
  • Актуальные
  • Друзья